Dakle, ovako je bilo. Petak naveče, 2.12.2016. dolazi osam sigurnih lovaca iz Srbije u lovište XII/16-„Radinje“ kod Nove Gradiške kojim gospodare Hrvatske šume. Vladimir Mijailović je bio organizator lova s kojim ovaj termin begenišem odavno, plan je bio više lovaca, no kako to obično biva uvijek netko zbog nekog razloga izostaje. Bijahu mali problemi na granici zbog smjene, no lovci stižu sigurno.
Obilaskom terena pred lov odlučujem se po prijedlogu svog lovočuvara za jedan krajnji zapadni dio lovišta gdje je oko 100 ha amorfe (bagremca) i dalje se nastavlja na hrastovu šumu, jedan prigon u sredini lovišta i dva u istočnom dijelu jer su blizu pa da stignemo. Ujutro, 03.12., za doručkom pozdravljam lovce, ispisujem dokumente potrebne za lov te vršimo postrojavanje da se lovci upoznaju s tijekom lova. Svaki lovac dobiva papir sa planom lova i pravilima sigurnosti te im se još usmeno govori što je potrebno za lov. Krećemo u prvi prigon dijelom automobilima, a dio lošijeg puta vozimo se traktorom u prikolici. Lovce upozoravamo da budu tihi jer su svinje u blizini da nam ne odu iz odjela. Blokiramo jednu prosjeku prije nego što je prigon došao do mjesta gdje trebaju krenuti i već svinje kreću same od sebe i počinju prvi pucnjevi. Iznad mene je kanal širine 10m i kako je hladno smatrao sam da svinje neće preko njega već na štand, no krivo i pravo na mene izlazi oko 30 svinja(krmače s prasadi i nazimadi), pucam dva put u zrak kako bi ih skrenuo nazad prema štandu no ni ne trepću već na 2 m od mene prelaze preko kanala. Razočaran mislim, sad će biti prazan prigon, no puca prvi štanter do mene, a drugi čopor divljih svinja kreće na štand. Opet se puca i padaju prve svinje.
Prigon tek kreće, a čuju se hitci svuda po štandu. Prigon nakon sat vremena izlazi i sabiremo rezultat, 10 odstrjeljenih svinja, šakal i lisica, jedno napucano svinjče koje smo tražili oko 300m no krvi malo i sve manje, a relativno je nisko pa zaključujemo da je noga, zovem krvosljednika da to odradi zasebno a mi krećemo dalje. Problem je bilo malo što je zbog vode prosjeka zarasla na mjestima pa su tu baš svinje išle, a nismo mogli doći kositi, no i vjerojatno dobro jer iz iskustva samo ubrzaju preko pokošene prosjeke. Ostali smo gotovo 3 sata u tom prigonu te izostavljam sredinu i krećem u istočni dio. Drugi prigon kreće, štand je na širokom čistom kanalu. Prigon nije stigao ni do pola a svinje već lete van, počinje pucnjava, što bi rekao Ž.Milosavljević(jedan od lovaca): „Rođo,ovde se puca ko kod nas u svatovima!“ Drugi prigon završava sa 7 odstrjeljenih svinja i jednom ranjenom.
Mali problemi s traktorom i sakupljanjem zbog blata, ali uspijevamo i to odraditi. 14h je i u razgovoru s lovcima dogovaramo da bi to bilo dosta jer su tako i planirali taj cjenovni rang svinja(u HŠ se naplaćuje po broju odstrjeljenih svinja). Na obostrano zadovoljstvo krećemo na zaslužen ručak a netom prije obavljamo počast divljači uz počasne vatre. Pronađeno je i ranjeno prase iz drugog prigona tako da je ukupan broj 18 odstrjeljenih svinja. Slijedi kraće druženje na lovačkom domu, razgovori i sabiranje utisaka iz lova. Brzo pada noć te gosti zbog udaljenosti kreću kući.
Kao upravnik lovišta pohvaljujem ekipu na uzornom lovačkom ponašanju, spremnosti kod pucanja i pozornosti tijekom lova, rijetko koji lovci pucaju na grabežljivce, a ovdje je bilo i toga odstrjela. Zahvaljujem ekipi i njihovom predstavniku Vladimiru Mijailoviću na suradnji, a ugovoren je i termin za slijedeću lovnu godinu.
Robert Babaček
