ČEMU SLUŽI OBUKA PASA?

0
237

SETTERINGLESE9-6Da bi lovac imao uspjeha u lovu mora imati kvalitetnog pomoćnika. Najbolji pomoćnik u lovu je kvalitetan i školovan lovački pas. Svaki pas ima izuzetno razvijena osjetila, puno jače nego čovjek. Zadatak osobe koja školuje ili obučava psa je prilagoditi osjetila psa svojim potrebama u lovu i to na način kako to lovcu najbolje koristi. Pojedini psi uslijed lose obuke nemaju potpuno izdiferencirana osjetila i vrlo često se događa da pas ne reagira na pojedine mirise, ne zato sto ima los njuh, već zato sto nije pravilno školovan te svoje osjetilo njuha vrlo malo koristi i praktično «ni ne zna čemu služi njuh». Osoba koja školuje psa mora cijelo vrijeme obuke u psu poticati volju za korištenje osjetila njuha. Zlatno pravilo u školovanju je da osoba koja školuje psa mora sa psom uspostaviti takav psihički kontakt da pas ima silnu želju za ispunjavanje naredbi- svoga vodiča, te izvršava naredbe svoga vodiča ne zato što mu se to radi već zato što to vodič od njega zahtijeva. Opću obuku, vježbe poslušnosti trebali bi savladati svi psi bez obzira na pripadnost pojedinoj skupini ili pasmini. Za opću obuku pogodni su svi psi, iako neki sporije uče, a neki brže. Za uspješnu obuku talentiranog psa dovoljno je nekoliko mjeseci, dok za psa koji ne želi prihvatiti obuku, za istu razinu obučenosti potrebno je i nekoliko godina. Ponekad je potrebno, ako pas ne želi prihvatiti izvršavanje radnje po jednoj metodi rada, jednostavno promijeniti metodu. Bitna činjenica je da pas na kraju obuke određenu radnju izvršava pravilno, bez greške, bez obzira na koji način je obučavan. Za istu disciplinu postoji više metoda odnosno više putova kako doći do cilja. Važno je znati da vodič može obučiti psa samo ono što je pas naslijedio od oca i majke, ono što je zapisano u genima. Glavni zadatak vodiča je da ono što je pas naslijedio od svojih predaka uobliči da ljepše izgleda, te da to prilagodi svojim potrebama u praktičnom lovu. Nisu svi ljudi pogodni za školovanje pasa . Osoba koja školuje psa mora imati moralne kvalitete, mora biti principijelna, dosljedna i strpljiva, čvrste i stabilne naravi, dobrih živaca s pravilnim osjećajem za kaznu i nagradu u određenom trenutku. Mora imati veliko teorijsko i praktično znanje o kinologiji i obuci pasa. Nadalje, vrlo je bitno na koji način vodič obučava koju radnju kao i kojim redoslijedom treba teći obuka. Kao i u školi. djeca prvo nauče prepoznavati slova, a tek onda slagati riječi i rečenice. Na primjer, lakše ćemo psa naučiti naredbu «lezi» i «daun», ako je pas prethodno svladao naredbu «sjedi». Osoba koja školuje psa mora imati dar pravilnog rasuđivanja pasje sposobnosti, te razumije li pas što se od njega zahtijeva. Za svaku pravilno izvršenu zapovijed pas mora biti nagrađen barem pohvalom, a najbolje i pohvalom i dobrim zalogajom. U početku obuke bitno je psa obilno hvaliti, nagraditi ga dobrim zalogajom i pomilovati za svaku pravilno odrađenu radnju. To je ono što psu daje volju za učenje i ukoliko ga u tomu uskratimo, on «sat» obuke smatra teretom i na «njega» ide bezvoljno, pokušava izbjeći obuku po svaku cijenu i jasno je da tada nema uspjeha u obuci. Osnovno pravilo je da u psu pobudimo volju za radom, da on s nestrpljenjem očekuje sat obuke, da ga s pohvalama i nagradama dovedemo do toga stanja da on bude sretan sto može ispunjavati zapovijedi svoga vodiča. On jednostavno vapi za obukom, sjedne pred vas, gleda vas u oči i «moli» da mu zapovjedite bilo što. «Učenik» tada radi ne zato što mu se radi, nego zato što vi tako želite. Isti je učinak ako pas radi zato sto zna da će za pravilno odrađenu radnju biti nagrađen. Kada dođemo do te razine, onda ga možemo naučiti što god želimo.

Pas ne razumije ljudske riječi. On samo povezuje određeni znak (glasom, pištaljkom, pokretom ruke ili tijela), s radnjom koju treba izvršiti. Ako radnju pravilno izvrši slijedi nagrada, ako ne slijedi kazna.
Velika pogreška je ako vodič nerazumno kažnjava psa za radnju čiju naredbu pas nije razumio, jer pas nije kriv, te stvara veliku psihičku prepreku koju je kasnije vrlo teško riješiti.
Pas nas promatra puno bolje nego mi njega. Ukoliko nismo dobre volje, živčani smo i nismo spremni za rad, bolje je ne raditi ništa sa psom nego načiniti neku pogrešku. Veća je šteta ako psa kaznimo za svoju grešku, koju on nije počinio, nego ako taj dan ništa ne radimo sa psom. Ukoliko psu nije dan za rad, bolje ga je ostaviti u boksu bez nagrade i bez kazne, nego prisilno raditi obuku s puno kazni. Tada pas gubi volju za radom, a ta osobina nam je vrlo bitna. Osoba koja obučava psa mora biti principijelna i dosljedna, te jakog i stabilnog karaktera. Pas je u svom psihičkom razvoju zadržao obilježja predaka kao što je život u čoporu i sklonost podređivanja jačemu. Ukoliko je pas stabilnijeg karaktera od svoga vodiča, on će se nametnuti svom vodiču i maltretirati ga cijelo vrijeme. Vodič se mora psu nametnuti svojim karakterom i odlučnosti jer u čoporu vrijedi «zakon jačega» i pas sluša samo jačega od sebe.
Naredbe psu se izdaju samo jednom glasno i jasno da ih pas čuje i razumije. Nije dobro naredbe ponavljati više puta jer na taj način pas stiče dojam da ne mora slušati svaki puta, te počinje raditi samo kad mu je volja i obično na natjecanju ili u lovu kad je najpotrebnije, zakaže. Naredbe pas mora izvršiti svaki puta kad se to od njega traži. Ako dopustimo psu da propusti nekoliko puta radnju koju smo ga prethodno naučili, on misli da ne mora slušati svaki puta i na taj način vrlo lako iskvarimo već gotovog psa. Lošim postupcima i naredbama se lako iskvari i stariji pas bez obzira na njegove nekadašnje kvalitete. Nije dobro od psa zahtijevati da izvrši određenu radnju koju prethodno nije naučio jer pas ne zna što se od njega zahtijeva.
Pri školovanju veliku pozornost treba obratiti na starost psa. Nije svejedno školovati njemačkog oštrodlakog ptičara ili ženkicu malog minsterlendera. Također nije svejedno o kojim se linijama iste pasmine radi. Očiti primjer je kod pasmine njemački lovni terijer. Jedna ženkica linije «vom Hunsruck» ima strahovitu volju za radom, kvalitetu njuha, sljedoglasnosti, a oštrinu pokazuje već sa 4-5 mjeseci. Tada još nije fizički ni psihički zrela, s nepotpunim i vrlo slabim zubalom. Pojedini vlasnici pasa koji nemaju strpljenja puštaju takvo štene u zahvat na jazavca radosni zato što to pas hoće raditi, a to je velika greška. Mladi pas dobije batina pri svakom kontaktu i on jednostavno zapamti da je to opasno i da pri svakom puštanju dobije velike ozljede. Takav pas kasnije cijeli život ima respekt prema lisici, a pogotovu jazavcu i vrlo teško ide u zahvat na oštru divljač. Nasuprot njima, postoje psi koji su nezainteresirani za rad te ne rade ništa do starosti dvije i vise godina. U toj starosti pas je završio svoj psihofizički razvoj, formirao i učvrstio zubalo, potpuno razvio kostur i mišićnu masu. Kada takvog psa zainteresirate za rad i pobudite u njemu volju te ga pravilno obučavate na mekšu divljač te sve oštriju i oštriju, dobijemo vrlo oštrog psa koji na utakmicama nosi vrlo veliki broj bodova iz oštrine zato sto nikad nije dobio batina od grabežljivca. Takav pas je u prirodi često neupotrebljiv za lov jer on ne zna kolike su njegove mogućnosti, te kada naiđe na tvrdu divljač često pogine, bude zakopan živ ili jednostavno nakon batina pobjegne i više nikad ne radi tu disciplinu. Ovo su očiti primjerci pogrešaka koji se vrlo često događaju zato što vodič nije znao procijenili kolike su mogućnosti psa i što u kojoj starosti treba raditi sa psom.
Bezrazložno milovanje i nagrađivanje može biti jednako štetno kao i bezrazložna kazna jer pas shvati da nagradu može dobiti i ako ne odradi predviđenu radnju kako treba. Najbolje je da ista osoba hrani, njeguje i školuje psa. Ukoliko nismo sami u stanju odškolovati svoga psa, najbolje je otići kod iskusnog vodiča te da nas on uputi na koji način savladali obuku. Najbolje je da budući vodič i vlasnik psa zajedno prođu obuku i obojica savladaju na koji način treba školovati psa za pojedinu disciplinu. Ako nismo u mogućnosti proći takvu obuku, najbolje je dati ga profesionalnoj osobi na školovanje.
Nerazumnim naredbama i postupcima i najbolje odškolovanog psa lako je pokvariti.

Dr Ivica Bošković

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here