Još ponešto o Zakonu o oružju i municiji, NIKO KAO MI

6189

3799_1477_zoomed_benelli_ethos_2 (1)Prošlogodišnja skupštinska rasprava o novom Zakonu o oružju i municiji, obilovala je masom proizvoljnih, paušalnih, i nestručno sročenih podataka, gde su se čak i termini tipa „oružani list“ često koristili i to čak od poslanika koji su rekli da imaju oružje. Mogli su bar da pročitaju da na ORUŽNOM LISTU nema A posle Ž. Toliko o tome koliko su bili spremni za diskusiju, o tom, inače važnom zakonu. Stalno se baratalo paušalnom ocenom koliko nelegalnog oružja ima kod građana i to se uzimalo kao argument za restriktivnu politiku prema vlasnicima legalnog oružja. Zašto bi nekog vlasnika legalnog oružja, trebalo da bude briga koliko ima nelegalnog oružja. Time treba da se bave bezbednosne strukture i pravosuđe. Često se u medijima spekuliše koliko je krivičnih dela izvršeno vatrenim oružjem, ali još nigde nismo videli statistiku koliko je u poslednjih, recimo 10 godina, izvršeno krivičnih dela legalnim a koliko nelegalnim oružjem. Pitanje je da li uopšte takva statistika postoji, ili se sve trpa u „u isti koš“?

Inače novi zakon je doneo neke novine kao poboljšanje, tipa, slobodna kupovina municije, vazdušnih pušaka i sl., ali je doneo i nove restrikcije i materijalna davanja građana. Lekarsko uverenje predstavlja novinu i NAOS to podržava, ali vaditi uverenje na svakih 5 godina predstavlja teret za građane. Pri polaganju vozačkog ispita, recimo sa 18 godina, tada vadite lekarsko uverenje i do 65-te godine „vozi Miško“, niko te ne pita da li si za tih 47 godina u međuvremenu oslepeo, ogluveo, da li si možda psihički labilan ili si postao notorni alkoholičar. I nije važno što svaki dan voziš i takav ugrožavaš sve oko sebe, ali je strašno bitno da lovac koji u proseku koristi oružje 10 puta godišnje ili onih 98% vlasnika pištolja koji ih godinama nisu uzeli u ruku, da svakih 5 godina idu na lekarski pregled. Međutim zakonodavac je za buduće vlasnike oružja, predvideo lekarski pregled, koji će svakog ko ga prođe, direktno kandidovati za kosmonauta. Naime, postavljeni su takvi kriterijumi za psiho fizičko stanje vlasnika oružja, kao da su prepisani iz NASA-a propozicija za kosmonute. Pitanje je koliko bi policajaca i vojnika ostalo u službi ako bi se striktno izvršio nad njima pregled kakav je propisan za vlasnike oružja. U stvari, bilo bi dobro da svi koji se bave politikom prođu kroz takav lekarski pregled, jel ko zna dokle bi onda Srbija dogurala. Bila bi bolja od Švajcarske. Elem, u svakom slučaju, ako imate neki kilogram viška ili ako ste niski rastom, ili mršavi, imate povišen šećer i holesterol, ili nosite naočare, ili vam ne daj Bože fali neki prst na ruci, po zamisli zakonodavca tj. onog lica (koje ima, ime i prezime) koje je napisalo i potpisalo Pravilnik, može se desiti da ne dobijete lekarsko uverenje sa pozitivnim mišljenjem. E sad, možete da tužite državu i lekara zbog diskriminacije jel nigde u normalnom svetu ne postoje takve zdravstvene propozicije, pod uslovom da niste vojni pilot. To u praksi izgleda ovako: Dolazi sredovečni bankarski činovnik, uz to još i lovac sa lovačkim stažom od 30 godina, i zahvaljujući svom poslu, malo je povio kičmu nabio neki kilogram viška, nosi naočare i seda pred doktora. Ovaj ga gleda i kaže Ti debeli nećeš moći da dobiješ uverenje, zašto nisi vodio računa o svom izgledu, ovde prolaze samo manekeni sa propisanim proporcijama, visina + masa i tome sl. pa kad smršaš a ti dođi ponovo. A zamislite tek, ako dođe rudar, ili zemljoradnik, i nije kriv što živi u zemlji gde je zdravstvo i zdravstveno stanje nacije takvo kakvo jeste, i još neko treba da mu to uzme kao otežavajuću okolnost, i proglasi ga nesposobnim da ima oružje. Znači li to da je taj automatski nesposoban da sutra brani zemlju. Lekarski pregled treba da bude, ali samo u oblasti mentalnog zdravlja, što je kod vlasnika oružja naj važnije.

Kad dobijete vozačku dozvolu niko neće ići po vašem komšiluku da se raspituje kakav ste čovek, dali ste skloni alkoholu i nasilju. Zato slobodno pijte (dok vas ne uhvate), slobodno se bahato ponašajte u saobraćaju jer prevencija ne postoji, odgovaraćete tek kad napravite neku nesreću. Ako kažete komšiji u raspravi da će te ga, na primer, zgaziti autom, mirno spavajte niko neće doći da vam uzme auto. E sad, ako podnesete zahtev za nabavku oružja, budite sigurni da će se policija raspitivati (ostatak iz vremena Josipa Broza) po komšiluku o vašem liku i delu, i ako niste po volji komšiji, recimo imate lepšu ženu od njegove, ili terate razdeljak na levo a njemu se sviđa na desno, budite sigurni da od oružja nema ništa. Desi se da komšija i ne zna uopšte ko ste vi, ali da se napravi važan pred policajcem (sindrom balkanskog špijuna) ocrniće vas na sva usta. Problem tzv. terenske provere je u kršenju diskrecije podnosioca zahteva za oružje. Zašto bi policija davala informaciju neovlašćenim licima (komšiji) da vi želite da nabavite oružje. To lice može da zloupotrebi tu informaciju i da nanese štetu podnosiocu zahteva. Inače ste dužni da pri podnošenju zahteva priložite uverenje iz suda da niste pod istragom, policija po službenoj dužnosti vrši proveru po krivičnoj evidenciji, plus lekarsko uverenje i ako je tu sve čisto ne postoji zakonska prepreka za dobijanje oružja. Kakve komšije i „rekla, kazala“. E, ali tu postoji i tzv. diskreciono pravo (takođe recidiv iz vremena Josipa Broza) policije, pa i ako ste čisti kao sunce, ne dobijete oružje. Nikad nikom nije jasno po kojim kriterijumima funkcioniše institut diskrecionog prava. Ako je to volja jednog čoveka, da li to znači, da ako danas odlučuje o vašem zahtevu, a njega ne daj Bože baš danas boli kurje oko, vi nećete dobiti oružje. Diskreciona prava pojedinaca, su najbolji uvod u korupciju.

Pravnici tvrde, da se stepen građanskih sloboda i demokratije jedne zemlje, ogleda upravo kroz zakon o oružju. Kako je moguće da se u Austriji može kupiti lovačka puška samo na ličnu kartu, a da je to u Srbiji nemoguće. Zar su Srbi manje odgovoran narod od Austrijanaca? Ko je taj ko je sebi dao slobodu, da ceo narod proglasi inferiornim u odnosu na neki drugi narod? Dali se to država plaši svog vlastitog naroda, dok od njega očekuje da joj bezrezervno veruje u svim eksperimentima koje sprovodi nad istim. Demokratske vrednosti svake vlasti, ogledaju se upravo u liberalnom odnosu prema svojim građanima a ne u restrikciji prava i sloboda, a jedno od tih prava je i pravo na legalno posedovanje oružja. Po zvaničnim podacima u Srbiji ima 1.100.000 reistrovanog legalnog oružja što je od prilike 1 oružje na 8 stanovnika, dok je u Evropi taj broj veći, pa ide i do 1 oružje na 2 stanovnika. Uzmimo na primer da jedan vlasnik oružja ima u proseku dva registrovana oružja što je oko 550.000 odraslih ljudi, sa pravom glasa, ali tu su i članovi njihove porodice koji takođe imaju pravo glasa. E sad neka se zapitaju oni koji donose ovakve zakone, da li im nešto znače tih „tričavih“ bar 1.000.000 glasova, ili ne.

I na kraju ipak se pitamo kome je toliko stalo da razoruža legalne srpske vlasnike oružja?

NAOS

5 KOMENTARA

  1. Ne daj Bože da dodje do rata,da vidimo onda da li važe ti kriterijumi kome dati oružje u ruke,neka onda zakonodavac primeni iste kriterijume i za odbranu zemlje….koji debili , ne mogu da verujem….a policajci koji dodju u proveru su za posebnu analizu…..

  2. Polako cekajte da vidimo prva iskustva,ne volim ovako pricati. Kazes lepo ja sam taj i taj,odatle na pregledu je bilo to to i to,zamerali su mi na tome i tome,dobio sam pravo na nosenje ili nisam dobio.

  3. Apro po “ Diskrecionom pravu „.
    Radio sam 25 godina kao radnik obezbeđenja. Normalno na 18 meseci periodični lekarski pregledi.
    Onda pono provera policije po novoj uredbi i normalno pozitivno mišljenje u gradu koji živim, ali sedište firme je u Beogradu, pa u stanici policije Stari Grad preinačuju u nesposoban za nošenje oružja po tom istom
    “ Diskrecionom pravu „.
    I naravno ostasjem bez posla.
    Šta treba reći o ljudima kojima se MOŽE . . .

  4. Sve je bas lepo napisano kako treba ali se ne slazem za Titovo vreme,koliko znam mogao sam da nosim i dva pistolja sa dozvolom a sada ga drzim pod kljuc i placam porez.Zakoni u ovoj pustari se donose po nalogu stranih sila koji se trude da nas sje.u u svakom pogledu pa i u ovom!!!

  5. Ako je moguce navedite gde se moze pogledati zvanicna statistika o broju registrovanog oruzja.
    Ocrnise nas na wikipediji, po nekim njihovim glupavim statistikama ispada da je u Srbiji 70 komada oruzja na 100 stanovnika.

Оставите одговор на Zoran Odustani od odgovora

Please enter your comment!
Please enter your name here