Lov divlje svinje sa goničima: TEŽAK I NAPORAN LOV

4547

Piše: Nikola Vojinović

Divlja svinja je u ekspanziji na svim terenima u našoj zemlji, pa tako i u brdsko – planinskom području. Planinske predele karakterišu velika prostranstva hrastove, bukove i grabove šume, koja čine idealno stanište divljih svinja. Sve je više planinskih sela koja izumiru, a samim tim i sve manje obrađenih parcela na kojima se hrane divlje svinje, tako da divlja svinja u ovakvim krajevima prelazi dosta u potrazi za hranom. Uglavnom se hrani žirom (hrasta i bukve), tu je korenje raznog rastinja, sitni glodari, voće (šljiva, jabuka, kruška pa čak i grožđe), lešine, kukuruz i žitarice ako ih nađe u staništu. U proleće i leto se uglavnom nalazi u bagremovoj šumi, u kojoj nalazi hranu i zaklon, a takođe su joj omiljene mlade šume hrasta „sečaci“ kao i borova šuma.
Na ovakvim terenima moguće je svinju loviti čekom i pogonom. Pogonom se lovi uz pomoć dugonogih goniča. Ovakav lov je veoma naporan i zahtevan, ali samim tim i uzbudljiv. Lovi se u grupama od 10 do 20 ljudi. Za ovakav način lova neophodno je dobro poznavanje terena i navika divljih svinja na terenu na kome se lovi. Uz sve to, potrebni su dobro obučeni kerovi za lov divlje svinje bez kojih nije moguće loviti, pogotovo u letnjim mesecima. U letnjim uslovima, kada je šuma ozelenila i teško prohodna, a temperature visoke, lovi se u ranim jutarnjim satima. Trag nije vidljiv, ili se jedva vidi i zato je za pronalaženje svinje neophodan pas. Svinja u letnjim mesecima zaleže u blizini vode, veoma voli da se kaljuža „bačka“, i tako se osvežava.
Kao što sam reko, na ovakvim terenima divlja svinja prelazi dosta u potrazi za hranom, to znači da za jedno veče može da pređe 5,10,15 pa i više kilometara! Ovo je naročito izraženo za vreme parenja. Grupa lovi na nekoliko kvadratnih kilometara, uz dobro poznavanje terena može se pretpostaviti u kom delu je nakon tumaranja svinja „zalegla“. Na ovakvom terenu divlja svinja koristi dobro poznate i proverene staze, njima se stalno kreće što je vidljivo. U grupi od 15 lovaca, najbolje je imati više vodiča pasa i vršiti pretragu terena iz više pravaca, za to vreme ostatak grupe se raspoređuje na dobro poznate „prelaze“ koje divlje svinje koriste. Za vreme pretrage terena kerovi se vode na povodniku, cilj pretrage je locirati divljač u što manji deo terena. To može da bude i nekoliko stotina hektara a kada to uslovi terena dozvoljavaju, moguće je svinju locirati u sasvim mali deo terena. Kerovi treba da su dobro obučeni, tj. da registruju svaki trag divlje svinje, a na vodiču je procena svežine traga na osnovu reakcije kerova. Potrebno je da vodič dobro poznaje svog psa i njegovu reakciju na tragu, cilj je pronaći što svežiji trag i na njemu pustiti kera. Dobro obučeni kerovi će pratiti trag star 12 i više sati, ali nema svrhe! Svinja je za taj vremenski period prešla veliku distancu i dešava se da pređe sa planine na planinu. Takođe je neophodno da se kerovi javljaju na tragu za vreme utrage, a zatim i za vreme gonjenja, kerove koji se ne javljaju za vreme utrage nije moguće pratiti, a zbog konfiguracije terena dešava se da ker pređe u deo terena gde ga nije moguće čuti i da tamo pronađe svinju i pokrene je, ali uzalud jer je zaseda postavljena u drugom delu terena. Cilj je pronaći jutarnji trag, tj. trag star nekoliko sati po kome je divlja svinja otišla na logu. Pošto se teren ispreseca iz više pravaca, na kraju se svinja locira u manji deo terena koji se „blokira“ tj. postave se lovci tako da pokrenuta svinja bežeći pred kerovima dođe lovcu u puškomet.
Kada se pronađe „pravi“ trag, na njega se puštaju kerovi, obično jedan do dva psa, utraga može da traje i nekoliko sati, kerovi se sve vreme javljaju na tragu i na kraju dolaze do svinje. Reakcija svinje je uvek drugačija, dešava se da skoči kao zec čim se kerovi približe ali ima i veprova za koje kerovi ne predstavljaju nikakvu opasnost. Takvi se teško pokreću i u stanju su da leže dok ga kerovi uporno oblajavaju, tada se pušta više kerova i pokreće vepar. Stari i iskusni veprovi su veoma lukavi, a pritom za njega kerovi ne predstavljaju nikakvu pretnju, tako da se polako i iskusno provlače između lovaca, sve vreme nemilosrdno tukući kerove. Kerovi sa kojima lovimo su veoma uporni i dugo gone, čak i posle žestoke borbe sa veprom. Ko je imao prilike da sluša lavež pasa, preturanje stenja i lomljavu granja koju stvara divlja svinja prilikom bežanja, zna da ovakva situacija penje nivo adrenalina u krvi na maksimum!
Zbog konfiguracije terena i male preglednosti, u većini slučajeva se prvo čuje pa tek onda vidi divlja svinja koja vam prilazi. Retki su delovi terena sa velikom preglednošću. Zato se za ovakav način lova koriste uglavnom sačmarice ili poluautomatski karabini, sa nišanima za brzo pucanje. Svinja vam prilazi veoma blizu, često je to daljina manja od 15 metara, kreće se brzo i potrebno je brzo i precizno pucanje. Za lov sačmarom se uglavnom koristi jedinačno zrno ili PP , veliki broj lovaca izbegava PP iz bezbednosnih razloga. Što se karabinskih zrna tiče, mislim da je najbolji kalibar za ovakav način lova 9,3h62, poluautomat sa „štuc“ cevom i „brzim nišanom“, jak kalibar namenjen za distance do 100 metara ali takođe i za „loše“ pogodke, jer se pri pucanju u punom trku i sa malom preglednošću, često dešavaju ovakve situacije.
Pošto se lovi često na neprohodnom i nepreglednom terenu, svako od učesnika mora da zadrži svoju poziciju na koju je raspoređen pre početka lova, tako se izbegavaju moguće nezgode. Nekada se javlja potreba da neko od lovaca priđe kerovima koji u gustišu oblajavaju svinju, onda se on javlja ostalima iz grupe i tačno se zna ko prilazi a ko ostaje da čeka. Sledeća mera za poboljšanje bezbednosti u lovu je nošenje markera (narandžastih prsluka) ili kačketa i kapa u nekoj od drečavih boja.
Ovakav način lova zahteva od lovca dobru fizičku spremnost i izdržljivost, takođe i jak lovački instinkt. Potrebno je dobro poznavanje terena, navika divljih svinja kao i način „rada“ kerova. Uspešan je svaki lov u kome se odstreli svinja i svi kerovi su na broju. Odstrel je samo finiš dobro odrađenog posla, često vodiči koji ulažu najviše napora za vreme lova imaju najmanje prilika za odstrel. Ali je na kraju važan rezultat cele ekipe.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here