Selma Vejzagić: SONET FRUŠKOJ

1077

SONET FRUŠKOJ

Vidiš Frušku, da takve gore nema!

Zeleni su bori i srebrnaste lipe.

Sjaji se žito; u njem’ fazanka drema.

Nis koru kapi medne smole sipe.

Videh Frušku i orla krstaša,

Krunu na platnu, vijoreć’ se nebom,

Manastire, uz pesmu i plač očenaša,

Gdje putniku hrle sa vinom i hlebom.

Videh Frušku; zaleči mi biće.

Nahrani me rikom jelenskog krda.

Kušah fruškogorski potok – to piće Što opijenog tera da strči u brda.

Videh Frušku, i nigde istu nemam.

Mojih staza na njoj ima i na javi, i kad dremam.

Selma Vejzagić

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here