Stanje sa stradanjem divljači u saobraćaju u Srbiji postaje noćna mora za mnoga lovačka udruženja. Odštetni zahtevi za plaćanje štete pričinjene na motornim vozilima gomilaju se a sudovi uglavnom presuđuju da sve to moraju izmiriti korisnici lovišta. U neretkim slučajevima ima i presuda o podeljenoj odgovornosti pa šteteu plate po pola vlasnici puteva a drugu polovinu lovačko udruženje koje gazduje lovištem kroz koje put prolazi.
Nije retkost pa ni tajna na na puno deonica puta nema saobraćajne signalizacije koja upozorava na prisutnost divljači, neretko obraćanje korisnika lovišta JP “Putevi Srbije” da postavi saobraćajne znakove doživljava odgovor da to sami učine. Pojedina lovačka udruženja to i čine iako za to niti su zaduženi pa ni kvalifikovani. Bilo je čak i besmislenih odgovora na takve zahteve da lovci ograde svoja lovišta.
Zato nam se učinio interesantan apel Hrvatskog lovačkog saveza koji ovu problematiku pokušavaju rešiti na drugačiji način.
Evo apela u celosti:
Apel lovcima: Uginulu divljač s cesta nek preuzimaju gradovi i općine!
“Uginulu divljač s cesta nek preuzimaju pravne osobe koje upravljaju cestama odnosno gradovi i općine
– S obzirom da se činjenica da lovoovlaštenici preuzimaju stradalu divljač s javnih cesta i to se u parničnim postupcima zbog naknade štete često tumači lovoovlaštenicima na štetu, pradlažemo da lovoovlaštenici ne preuzimaju stradalu divljač s javnih cesta – oštru je i jasnu poruku uputio predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Dečak svim lovačkim društvima u Republici Hrvatskoj.
Kod lovoovlaštenika se podrazumijevaju, laički rečeno, sva naša lovačka drušva koja su zakupom lovišta stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstu.
Razlog ovakvog reagiranja Hrvatskog lovačkog saveza su učestale prometne nesreće nastale naletima automobila na divljač na javnim cestama i brojni postupci koji se parnično vode na hrvatskim sudovima protiv lovačkih društava.
Prema Zakonu o lovstvu i Zakonu o cestama, divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu države.
Sukladno tome apelira se na lovce da se promijeni praksa sakupljanja uginule divljači na javnim cestama. Naime do sada je to bila normalna pojava te su vozači pozivali lovce u slučaju takve prometne nesreće. Javne ceste nisu dijelovi lovišta te je na njima lov zabranjen kao i provođenje bilo kakvih drugih mjera i radnji.
– Prema Članku 102. Zakona o veterinarstvu, propisano je da su jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine, dužni osigurati sakupljanje i propisno zbrinjavanje lešina životinja s javnih površina te snose troškove rečenog postupanja. Kako zakon o veterinarstvu govori općenito o životinjama, to smatramo kako se navedena zakonska odredba odgovarajuće odnosi i na divljač – jasan je Dečak.
‘Ne preuzimajte stradalu divljač s javnih cesta i izbjegnite u maksimalnoj mjeri odnos s sudovima’
Ulovljena, ranjena i uginula divljač i njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku na površini gdje je propisan lov, a izvan tih površina za divljač je odgovorna osoba koja provodi zaštitu divljači na tim površinama. Prema tome, radi se o jedinicama lokalne samouprave.
S toga se apelira na lovce i lovačka društva da ne preuzimaju stradalu divljač s javnih cesta i izbjegnu u maksimalnoj mjeri odnos s sudovima i prepuste je na zbrinjavanje jedinicama lokalne samouprave i pravnim osobama koje gospodare cestama.”
Kako je situacija u Srbiji veoma slična, ovakav pokušaj rešavanja problema stradanja divljači u saobraćaju i šteta koje nastaju tom prilikom mogao bi poslužiti kao dobar primer i za naše prilike.
J.T.
