JEFTINI KARABINI, ili FILOZOFIJA TAKVE KUPOVINE

4018

Kada se priča, komentariše i na kraju donosi zaključak o proizvodjačima i modelima novih jeftinih karabina potrebno je biti uzdržan, iskren i realan u konstatacijama i procenama. Ne baš lak zadatak, zar ne?

Piše: Predrag Djurdjev

Obrtno-čepni i poluautomatski karabini, po jeftinim cenama, u poslednjih par godina niču kao Feniks iz pepela. Čak i zvučna imena svetskog oružarstva se ne libe da za relativno malo eura nude nove modele, bez straha da im “jeftinoća” može narušiti ugled. Novi proizvodi su čedo novih tehnologija i sajber proizvodnje, bez manuelnog rada, dopadljivog izgleda i jeftinog materijala. Iskreno govoreći, oni su potpuno operativni i upotrebljivi iako ponekad izgledaju kao da su izašli iz prodavnice igračaka. “Stara škola” oružarstva polako ide u penziju i normalno je da sa njom odlazi i orah, ebonovina, kovano gvoždje, složen mašinski rad, ručne gravure i sve ostalo što čini deo koji se graniči sa umetničkim zanatstvom. Danas, u XXI. veku, se ni nameštaj ne pravi u stilu kasne secesije ili art-nuovo dizajnu već caruje minimalizam ili Ikea proizvodnja. Zašto bi onda oružje izgledalo drugačije, pitamo se? Moderan način života, trendovi i savremena instant edukacija mladog naraštaja lovaca se potpuno uklapa u novi dizajn pušaka koji izlaze na tržište. Na kraju, oružarske kuće ne prave modele koje će ostati u službi više generacija korisnika. Lovstvo kao doktrina i svojevrsna dogma polako gubi uporište u socijalno prihvatljivim pojavama. U tom slučaju, dali lovačke alatke treba praviti da idu “sa oca na sina”. I gde smo sad? Jednostavno, nova podela na tržištu počinje sa novom filozofijom. A filozofija je jednostavna i glasi da se danas pravi oružije za poznavaoce, ljubitelje i trend-setere /čitaj skupo/ ili korisnike /čitaj jeftino/.

Jeftino a dobro?

E, tom grmu leži zec i za tim se traga. Ali kako to prepoznati i dali to postoji. Stara izreka veli da “od jeftinog mesa ni supa ne valja”. Dali je to zaista tako?. Ako pogledamo utiske posetilaca sa svetskih sajmova naoružanja, distributerskih kuća, društvenih mreža, oružarskih časopisa, teško da ćemo naći da je neko naveliko diskreditovao neki “novokomponovan”i model na prvu loptu. Ok, to se retko dešava. Takodje, oni koji su pazarili neki od tih jeftinih modela nemaju nikakvih zamerki već su zadovoljni svojim izborom. I to je ok, jer ko će reći i priznati da se prešao kada je u pitanju kupovina puške ili kalibra. Sem sebe, ja ne znam za takvu osobu. A i meni je trebalo dugo da priznam. Svako će naći ispriku ili obrazloženje. Jer svaki ciga svoga konja hvali. U ovom slučaju, kada su jeftiniji modeli u pitanju, treba biti skeptičan na dobre preporuke “od usta do usta” jer ovaj tržišni aspect baš i nema uporišta u realnosti. Ovde se mora umešati struka. Daleko od toga da će velika imena oružarstva prodavati mačku u džaku jer oni svoje povoljne modele uvek pokriju čuvenom marketing sloganom da “dobijate najbolje za pare koje dajete”. I obično tu nema laganja. Medjutim, pravo pitanje je …šta dobijate za te pare? A taj odgovor možete dobiti samo od ozbiljnih poznavaoca oružnih sistema ili stručnjaka. Od korisnika, retko.

Pročitao sam more recenzija, koje dolaze sa Zapada, za puno novih i starih modela raznih proizvodjača. Ukoliko su prezenteri /po raznim forumima i magazinima/ novinari ili dobri poznavaoci oružarskog zanata, uvek možemo sresti uzdržanost kod predstavljanja novih modela ali i realnost kod odavanja pošte veteranima na tržištu. Pre svega, ozbiljnim poznavaocem i autoritetom za potpunu ocenu nekog karabina se podrazumeva onaj ko godišnje druguje sa barem više desetina modela i iz njih ispali stotine metaka u raznim uslovima. Pri tome pomenuti mora poznavati proizvodne procese u oružarstvu. Taj isti autoritet osluškuje tržište i skuplja povratne informacije. Totalni sud o nekom modelu je …vreme. I uvek vreme. Naravno,ovo “vreme” važi kao konstatacija i za prosečne korisnike koliko i za dobre poznavaoce materije
Poznavaoci karabina cene proizvodjača ili modele po više kriterijuma i sa većom dozom kritičnosti od običnog korisnika ili prosečnog ljubitelja oružarske edicije. I to je normalno.Tako funkcioniše tržište lovačkog naoružanja /verovatno i svakog drugog/. Da nije tako, da su svi stručnjaci na današnji dan ne bi postojala poplava karabina za 700-1200 eura koji su više-manje klonovi 2-3 sistema. Marketing je odavno utiče na razne tokove, od toga kako ćeš pronaći ženu, kupiti auto, pa zašto ne i po koju pušku? Televizori, veš mašine, frižideri, automobili, već 25 godina nisu trajna dobra. Zašto bi karabin to bio… jednostavno, to su trendovi. Ali trendovi zapadnog tržišta. Prosečnog lovca interesuje da mu karabin bude lep, da malo košta, da glatko radi, i da ima servis. Zaboravih, i da pogodi na 200met. u vitalni deo divljači. I onako je pravljen za funkciju od 2000-3000 ispucalih metaka, što je 10-15 godina za prosečnog ozbiljnog lovca, a posle….posle kupi nov karabin za 1000 eura /čitaj 1/3 ili 1/2 plate, kako gde. I idemo dalje.

Realna procena
Poznavaoc gleda na drugi način. Kakav je sistem korišten, predikciju pouzdanosti kroz prostor i vreme, materijali, zanatska preciznost, tehnička rešenja, ingenioznost konstruktora, pasovanja, vek trajanja, uslovi eksploatacije, mogućnost unapredjenja, dodatni acesoar… i još trista čuda. I sad kako naći kompromis kod prosečnog poznavaoca ili korisnika i onog ko tera kera uz masnu banderu.? Kako usaglasiti mišljenja a ne ukrstiti teške reči.? Kako naterati da se poznavaoc privoli na silumine, plastiku, 3D štampače i jeftine materijale a kako da prosečan korisnik pristane na to da je kupio konfekciju, igračku /koja uzgred funkcioniše i za sad joj ništa ne fali../ a pri tome je pročitao po časopisima da je sa njegovim ljubimcem sve OK i da „radi“. Proizvodjač će reći da za 700-1200 eura /na svetskom tržištu, ne kod nas/ kupujete po principu „najbolje za pare koje dajete”. I nije vas slagao osim što nije sve rekao. I još nešto, da ne zaboravim, kod procena tipa „dobar i kvalitetan karabin” mora se poznavati mašinstvo, proizvodni procesi, tehnološki procesi, materijali, sistemi ili u jednu ruku…mašinsko-metalurški fakultet, u malom.
Na kraju, neko može postaviti pitanje… i šta sad.? Dali je zaista Blaser 4x bolji od nekog Sabatija Rovera ili Browning X bolt 3x od Zastave ili Sauer 202 4xod Bergare 14? Gluposti, sa aspekta upotrebne vrednosti, svakako- Ne. Ali sa aspeta drugih kriterijuma i pshologije kupovine i posedovanja, svakako- Da. Na studijama Marketinga se ozbiljno studira predmet – donošenje odluke o kupovini. Taj predmet se uči kako uticati na donošenje odlike a ne dali to vredi ili ne neki iznos para. I to svetski oružari znaju kao

da primene. A običnom korisniku ostaje da potraži pomoć stručnjaka i da zaboravi na društvene mreže i egzibicione klipove sa You-tube-a. I da ponovimo još jednom, ne žurite sa kupovinom novih jeftinih modela ma kako zvučno ime imali. Pustite da vreme učini svoje. Barem jedno 5 godina.
Na zalost, prošlo je vreme „običnih“ obrtnočepnih poput Saka 75, Winčestera pre 64, Češkog Zg-47, Heym-a SR-20, Sauera 90, Husqarne 9000 i sličnih…

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here