Kupovina polovnih sačmarica: TREBA ZNATI ŠTA GLEDATI

3181

Na šta obratiti pažnju kod nabavke polovnih sačmarica.

Možda znate, možda ne? U svakom slučaju, vredi pročitati.

    Piše: Mr. Braca Fidahić, dopisnik Lorista iz Kanade     

  Kupoprodaja polovnog oružja je interesantna aktivnost sa puno začkoljica. Nekada je to prilika da dođemo do oružja koje ne bi bili u stanju da sebi priuštimo kao novo, nekada je to pravi dragulj. Nekada ćemo “pravu” pronaći tek kada se otkrije koliko nedostataka ima i koliko koštaju popravke i dorade. Nije moguće obuhvatiti sve situacije sa kojima kupac i prodavac mogu da se suoče. Ovde ćemo navesti uobičajene.

Prikupiti informacije

Da bi sama transakcija bila i malo  civilizovana, prodavac bi trebao da kupca informiše o svim problemima koji postoje kod puške u pitanju. Kakve evetualne popravke treba izvršiti a na kupcu je da utvrdi /čitaj da se preračuna/ koliko će sve to dodatno da košta. Prodavac ima još jednu obavezu prema kupcu. To je da mu stavi na uvid predmet prodaje i omogući mu detaljni pregled i ispitivanje. Podrazumeva se proba na strelištu. Krajnju odluku da se kupi ili ne, treba bazirati na seriji jednostavnih testova koji su laki za pamćenje. U zavisnosti da li se radi o karabinu  ili sačmarici ti testovi se razlikuju. Međutim, zajedničko im je da kupac prvo treba da nauči što više o predmetu kupovine. Treba se upoznati sa modelom, ko ga pravi, da li ga proizvođač i dalje pravi, kao i da li je proizvođač i dalje u biznisu, tj. da li postoji na tržištu. Sledeće pitanje je…kako stoje stvari sa rezervnim delovima za dotičnu pušku.? Da li su dostupni.? Sve što je napravila ljudska ruka ponekad se pokvari. A o tome treba misliti pre nego što se desi. Svaki puškar koji vredi maker i slovo “p” iz svog imena, može da zameni deo ali ih nema puno koji mogu da ga naprave. Ako makar i jednostavan deo treba izraditi, to je  skopčano sa utroškom vremena, što može da ukupnu cenu podigne značajno. Skoro sam čitao o tome kako je jedan lovac platio za pušku $1200 a dok je nije doveo u stanje kako je želeo potrošio je još $4500. Ovo samo navodim, /ne preporučujem/ kako popravke mogu da budu skupe. Znači pre kupovine uvek znati ko proizvodi, da li ih još proizvodi, kako se puška pokazala u eksploataciji kod drugih korisnika… a od majstora puškara dobiti informaciju o uobičajenim kvarovima  kao i  koliko koštaju popravke. Da ne zaboravimo, funkcionalna provera na strelištu je presudna kod donošenja odluke o kupovini.

Cene, cene..

Kod novog oružja stvari su prilično jasne. Fabrika prodaje po proizvodnoj ceni, trgovac na to doda maržu i cena je tu. E sad, neke trgovačke kuće su veće/potentnije i kupe veću količinu pušaka u startu. Tada iznude nižu cenu po komadu od proizvođača a onda su  u stanju da  taj benefit  prenesu na kupca. Znači, male varijacije su u pitanju kod prodaje novog oružja i postoji definisana vrednost. S druge strane, u slučaju  polovnih, u velikom broju slučajeva  jedan ‘slepac’ (prodavac) pokušava da se nagodi sa drugim ‘slepcem’ (kupac). Namerno sam upotrebio ružnu reč da naglasim kako mogu da budu u mraku i  jedan i drugi iz neznanja. Recimo, prodavac hvali svoju pušku. Da li se neko čudi da Ciga hvali svoga konja… Ne, naravno. U nizu pohvala kaže da je pripadala poznatom lovcu iz  sela a svi su  ga znali, jelte, i to utiče da traži više. Pogrešno, to nema veze sa cenom. Ili…eto Mika je odstrelio sa ovakom istom zeca na 80m, strašna stvar koja doprinosi većoj ceni. Opet pogrešno. Ovo nisu okolnosti koje utiču na cenu.

Prva stvar je da se sazna kolika je maloprodajna cena te puške /ili je bila/. Druga je, da se utrvdi koliki procenat originalnog stanja i dalje nosi, tj postoji. Upotrebimo analogiju koja važi na Zapadu za formiranje cene polovnog oružja. Najpre, pogledamo koliko se skinulo brunira, koliko ima ogrebotina, da li je “otvarana”, da li je servisirana sa original delovima i u kakvom je stanju drvo. Tome damo neki broj koji odgovara gubicima. Recimo, zadrzala je 90% originalnog stanja. Hajde da pojednostavimo. Samo hipotetično. Ruskinja, nova u radnji, kosta 100 Din. Trgovacka marža je bila oko 25% a na sebi nosi 90% originalnog izgleda. Dolazimo do matematike 100-25-10=65 din. Na to treba dodati ili oduzeti još nekoliko bodova-procenata. U zavisnosti ako je kalibar popularan i kako ide sa nabavkom i asortimanu municije… recimo 5. Znaci, za 8×57 bi oduzeli, za 7mm rem. mag. bi dodali. U zavisnosti od lokalnih prilika može i obrnuto. Ako fali veći iznos od 10% umanjenja za originalno stanje, matematika je slična. Za takve situacije brzo ulazimo u zonu cena od oko 40%-45% manje od nove. I tu treba da stanemo. Dalje nema smisla skidati cenu u  ogromnom broju slućajeva. Mada, nikad ne reci nikad. Za kupca tada nastaje situacija da mu je verovatno bolje da sreću potraži na drugoj strani jer nije zadovoljan izgledom. Prodavac  dolazi u situaciju da cena koja mu se nudi nije atraktiva, pa mu je bolje da traži lakovernijeg kupca sa manje znanja koji bi mogao da plati više.

Sačmarice, šta gledati

Prilikom kupovine prvo i osnovno je da je ubacimo u rame da vidimo kako nam paše. Ono besmisleno stavljanje u podlakticu izbegavajte jer ničemu ne služi. U nekim ređim slučajevima kupujemo pušku sa polomljenim kundakom jer planiramo da nosimo kod kundačara da nam napravi po meri. Na test smo doneli specijalnu baterijsku lampu veličine penkala i nekoliko  metaka sa opaljenom kapislom, ručne fabrikacije za test. Znači napunjen metak ali sa ispucalom kapislom. Može i “pufer” patrona ali obavezno onaj model koji ima težinu punog metka. Najvažnije je da nikako ne bude u pitanju normalan metak, nego kako to ameri kažu  “dummi”. Test je najbolje izvesti u dvorištu ili na strelištu. Još jednom proveriti da li koristimo  “dummi” a onda pušku napuniti tom municijom. Povučemo obarač ili obarače, jednu za drugom. Konstatujemo da li postoji neka abnormalnost: preteško ili prelako okidanje. Da li je okidanje precizno definisano kao kad se lomi staklo.? Onda se puška prelomi /otvori/ i vidi da li izvlakači ili izbacivači rade svoj posao, odnosno da li se čaura vadi ili izbacuje u zavisnosti od mehanizma. Sada se puška napuni ovim lažnim mecima  i zakoči. Gledamo da li dolazi do aktiviranja ako su okidači povučeni i  ako je pod kočnicom. Prvo jedan pa drugi. Normalno je da nebi smelo da se čuje okidanje. Sada ponovimo isto u otkočenom stanju. Da li sada puca.? Normalno je da sada hoce. Ovo ponovimo nekoliko puta da se uverimo. Ako ima mehaničkih problema do sada su trebali da se pojave. Znači, istestirali smo punjenje, podizanje iz ležišta, mehanizam za okidanje i izbacivanje bez opaljenog metka. Zapravo, uradili smo sve što i puškar pre nego što puška napusti radionicu.

Sad praznu pušku prelamamo /ako je dvocevka/ ili otvaramo ako je poluautomat i pod osvetljenjem gledamo da li je došlo do nagomilavanja mast i prljavštine, tragova oštećenja itd. Opšte je pravilo, da ako ima ovih naslaga, vlasnik nije vodio računa ni o drugim stvarima vezanim za pravilno održavanje. Nastaviti test tako što se cev odvoji od bascule i ručno sporo rotira pod svetlom. Sada je moguće videti /ako ih ima/ nepravilnosti, oštećenja ili početke rđanja, oštećenja hroma i sl. Dok nam je cev u rukama prstima prelazimo po celoj dužini da osetimo ako ima nepravilnosti ili neravnina koje nismo videli . Ako ima blagog naduvavanja cevi to se na ovaj način pre oseti nego što se vidi. A kad se oseti…onda beži. Nije za vas. Jer se to ne popravlja. Cev je izgubila integritet. Možda može da se opali još municije kroz istu ali nikad ne znaš kada će da eksplodira pa je treba zaobilaziti u širokom luku. Ponovo i pod jačim svetlom detaljno razgledati cev  u potrazi za mogućim zakrivljenostima. Do toga dođe nepažnjom u lovu kada puška zakači za kamen, drvo…Naravno, govorimo o malim zakrivljenostima teško uočljivim. U principu istom metodom otkrivamo potencijalno dve neispravnosti. Važno je razlikovati šta se traži.

Sledeće je da sa metrom merimo dužine cevi. Ako je puška napravljena u kontinentalnoj Evropi dužina cevi je tačan iznos u santimetrima. Ako je napravljena u Engleskoj ili Ametici  cevi su  izraženi u inčima i bez decimala. Svako odstupanje od egzaktnih dimenzija znači da je neko intervenisao na ustima cevi. Na cevima, kada se skine potkundak, mogu da se vide oznake za čokove. Istini za volju ne uvek. Ako imamo pomagalo sa oznakama /tabelarni pregled/ to se lako da proveriti.

Pogledajte dobro da li je sačmarica naknadno brunirana. Ako jeste, potražite razlog zašto je to urađeno. Iz estetskih ili nekih drugih, funkcionalnih razloga koji su usled obrada i zahvata zahtevali i izradu novog finiša. Ovo može kazati puno o istorijatu i rukovanju sa sačmaricom koju pazarite. Takođe, bruniranje lovačkih pušaka se obavlja posebnom tehnikom koja ne utiče na lemljenje cevi /lem/ ili spojeve koji su fabrički urađeni lemljenjem. Pogrešan izbor tehnike bruniranja je normalna pojava kod nas, na žalost. Zato  je veliki broj pušaka koje imaju trajno načet proces odlemljenja šina i pruteva na cevi. Vodite računa o ovom i posavetujte se sa vašim puškarom koji poznaje ovu materiju. Ovakvu pušku ne pazarite. Revitalizacija košta izuzetno puno.

Bravljenje

Kako puška bravi je jedno od ključnih pitanja.. Za to se izvode dva testa. Prvi je sa cevima. Prelomimo pušku. Držeći čvrsto kundak desnom rukom pokušavamo da cevi okrenemo levo- desno. Torzionom silom. Ako su dobri ključevi  neće biti nikakvog kretanja. Bilo kakvo kretanje bi označavalo da se sistem razlabavio. Postoje tehnike da se to ispravi i popravi. Sledeći test se obavlja uz pomoć celofana. Jedan list celofana se stavi između cevi i kućišta. Čak i nova puška može da se zatvori u tim uslovima. Zatvaranje puške na presavijena dva lista se toleriše ali ako puška zatvara na 3-4 sloja celofana onda je vec čeoni zazor poremećen. Dalje pucanje samo pogoršava situaciju .

Sledeća stvar su ležišta  metaka. Pre II Svetskog rata standardne dužine su bile 65mm i 67,5mm a danas je standard 70mm. Kolika je dužina ležišta lako se utvrđuje sa adekvatnom napravom ili recimo uzmemo ispaljenu  čauru od 70mm i probamo da stavimo u staru pušku. Ako naiđemo na otpor zadnjih 6 ili 2,5mm znači da je ležište kraće. U takvo ležište je moguće staviti metak /a čauru sa teškoćama/. Sada nastaje situacija o kojoj bi mogli mnogo da filozofiramo. Ali suština je da  ne treba pucati municiju od 70mm u spomenutim manjim ležištima čak i ako može ili vam neko kaže kako on to radi puno godina bez problema. Radio je pogrešno. Dobar puškar može da produži ležište, ali nemojte. Ja lično poštujem prvog majstora /fabriku/ i njegove namere. Znači, sve originalno.

I šta sad…

 Na kraju, pre nego što se donese konačna odluka, pogledati  ponovo sve metalne i drvene površine. Pregledati svaki šraf da li je bilo nekih zamena. U zavisnosti  od toga ko je vršio popravke, ako to nije  radilo profesionalno lice prvo treba ispraviti popravke, pa tek onda pristupiti osnovnom problemu kod otklanjanja nedostataka nastalih eksploatacijom. Na strelištu pokušajte da pucate bojevom municijom na leteće mete. Ili još bolje na ‘sporting’ strelištu koje simulira situacije iz lova. Pogledajte ergonomiju kundaka i celo oružje kako se ponaša. Ukoliko ste spremni na izmenu kundaka, ovaj test i ne znači puno ali vam može reći dosta o balansu puške. Ako niste, može doneti presudnu ulogu.

Na početku smo rekli kako se formira cena. Ali ako puška ima neke od krucijalnih problema koje smo diskutovali, automatski biva izbačena sa mesta kandidata da bude kupljena. Isto tako ako je čišćena sa velikom dozom ulja … akumulacija ulja može da započne omekšavanje ili truljene, pa samim tim i neupotrebljivost kundaka. Time se prouzrokuje da ono što je na početku puno obećavalo, postane noćna mora i veliki trošak.

 

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here