Neki faktori uticaja na razvoj populacije srneće divljači

1361

Piše: Nikola Radaković

Poznato je da dinamika populacija papkara nezavisi samo od njene veličine već i kvaliteta. Kod nas su istraživanja populacija srneće divljači u Vojvodini ( Jovanović, Čorda,1971 ) pokazala da su odnos polova, kao i kvalitet trofeja vrlo nepovoljni jer su lovljeni najbolji mužijaci, a selektivnom lovu ženki nije pridavana važnost. Nakon toga 1977 godine je utvrđeno opadanje kvalitete ali i stagnacija brojnog stanja ( izuzev nekih lokaliteta u Potisju ), a kao glavni uzrok navode se slabe uzgojne mere, naročito nestručan odstrel. Sledeća istraživanja ( Čorda ,1979 ) su pokazala da populacije srne iz Bačke spadaju među najkvalitetnije u Evropi , ali da se uzroci njihovog nepovoljnog stanja nalaze u načinu lovnog gazdovanja? Analizom trofejnog ulova ( Dimitrijević ,1980 ) utvrđeno je da su se mužijaci na teritoriju Vojvodine uveliko lovili pre nego što dostignu optimalnu gazdinsku starost, odnosno, kulminaciju razvoja trofeja. Programom razvoja lovstva Srbije ( 2001 ) su analizom polne i starosne strukture populacija srne u Srbiji, dobijeni rezultati koji pokazuju da postoji značajna prevaga ženskog pola ( 2 : 1 ), jer se i pored najvećeg planiranog odstrela ženki u našim lovištima ipak ulovi mnogo više mužijaka?? Nadalje u okviru naučno-istraživačkog programa LS Srbije i Vojvodine istraživanja u okviru projekta „Proučavanja starosne strukture i vrednosti trofeja populacija srne u Srbiji “ preliminarni rezultati ( Gačić,2002 ), dobijeni na osnovu uzoraka iz najboljih lovišta na teritoriji Vojvodine su pokazali da se starosna struktura mužijaka iz tzv. „trofejnog ulova“ poboljšala i da je vrednost trofeja, takođe veća nego u ranijem period, a novije procene stanja srneće divljači su uopšteno relativno negativne, dok ponavljanje uzroka za to kao da čini začarani krug.

Pri pristupu analizi populacije korisne su : procena i praćenje veličine populacije tokom vremena ; procena i praćenje važnih populacionih činioca, i praćenje svih limitirajućih činioca populacije ( prim. : saobraćaj, trovanja, degradacije staništa, uzgoj monokultura, seča šumskih poljozaštitnih pojaseva, intenzivna primena mehanizacije i hemijskih preparata ….) te statistička obrada podataka i procena uticaja. Znači razlozi za ove promene su mnogobrojni i kompleksniji od onih kod nas najčešće lociranih ( mada bitnih ) uzroka : lovokradja / krivolov i nestručnost.

Krivolovom se svakako sem direktnog uticaja na brojnost, dugoročno može poremetiti dinamika srneće divljači kroz nekontrolisan uticaj na polnu i starosnu strukturu, ali recimo značajniji uzrok viška ženki u lovištu verovatno nemože biti lovokradja, jer bi to u osnovi pretpostavljalo da se kroz ovu ilegalnu aktivnost selektivno biraju mužijaci, ili da su lakši plen lovokradicama….. Tako se javlja potreba utvrdjivanja drugih mogućih okolnosti pod kojima nastaje taj poremećen odnos. Recimo u vezi sa ovim zanimljivo je pomenuti i činjenicu da je naš realizovan procentualni legalni odstrel višestruko niži od odstrela u više zemalja Evrope. Prikladan primer može biti Slovenija koja je 2005 godine imala 82.500, a odstreljeno je i stradalo 34.656, dok je prema nešto novijim podacima imala 120.000 srneće divljači a odstrelila 42.600. U Srbiji je na osnovu podataka 2004 godine (Tomić i sar.,2005.) živelo 94.533 jedinki, a legalno odstrelilo 4.391, da bi 2006 godine bilo : 120.000 sa odstrelom od 10.000. Tako bi se u okviru samo ovog segmenta moglo zaključiti da kod nas godišnje nestane preko 30.000 grla srneće divljači nepoznate strukture, ali i uzroka….

Takodje jedan od značajnijih razloga slabe iskorišćenosti potencijala su predatori čije širenje kod nas zadnjih par decenija ima značajnu direktnu i indirektnu ograničavajuću ulogu na ovu divljač. Okvirne procene dobijene modelovanjem ukazuju da nam samo od vukova godišnje ( pri proceni od 1000 do čak 1400 vuka) može stradati par desetina hiljada srneće divljači…. Ovome bi mogli dodati da su najveći gubici lanadi od predatora : vuka, risa, lisice, šakala, divlje mačke, kune, psa lutalice i sl. Recimo, ako pretpostavimo da je u Vojvodini glavni predator lisica ( mada su sve prisutniji šakali ) zanimljivo bi bilo uporediti jedno istraživanje evropske srne iz centralne Švedske ( Jarnemo, 2004) po kome su glavni uzroci letnje smrtnosti lanad ( preko 50%) u dva studijska područja ( Ekenäs : 1986-1999 ; Bogesund : 1997-2003) lisice, čija je brojnost jedini značajan faktor koji utiče na varijacije između godina…..

Uz to značajnu smrtnost može izazvatii izrazito kišovito i hladno vreme, naročito kod lanadi male porodne težine, zatim pri košenju itd., što znači da gubitak lanadi nastaje usled biotičkih, abiotičkih faktora sredine i antropogenog faktora, pa samim tim može značajno da varira brojno i strukturno od godine do godine. Primera radi istraživanja u reviru Barajevska reka (2007.) su pokazala gubitke lanadi od 24, 59 % od ukupnih gubitaka u populaciji….

Ovo nam zbirno sa ostalim stradanjima ( bolest, saobraćaj, trovanje…) može značajno ograničavati brojnost i kvalitet srneće ( i druge ) divljači, a čemu kao da i nepridajemo važnost pri analizi stanja, već sve svodimo uglavnom na lovokradju i nestručnost ( posebno na nižim nivoima ), pa bi se moglo reći da je prioritet jasno definisanje uzroka promena u populacijama, te na kraju možda i revidiranje strategije gazdovanja….

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here