Praktična lovna kinologija: Upoznajmo svog psa

787

Piše: Obrad M.Štrbac

Nekada u davna vremena, LOVAČKI PAS je služio isključivo kao pomoćnik čoveku u lovu na dlakavu divljač, čije je meso bilo glavni izvor ljudske prehrane. Tokom dugog vremena, i mnogih generacija, malo po malo, njegova se uloga znatno izmenila, tako da nam pas danas mnogo manje služi za direktno pribavljanje materijalne koristi – tj. životinjskog mesa a sve više koristi za sport, a posebna pažnja kod određenog broja ljudi, a i rase, posvećuje njegovom opštem izgledu tj. eksterijeru .

Međutim u mnogim slučajevima to je uticalo i na degeneracije unutar rase. Sveopšti napredak čovečanstva pa i lovstva, zahtevao je i napredak lovačkog psa, njegove estetike, inteligencije, i osobina u radu. Pa smo tako uz pušku sa „osam metaka „, poželeli i psa sa vrhunskim radnim osobinama, u najlepšem izgledu, i sa „ osam noseva … „.Uvek se traže najboji od najboljih u radu, ali i uz najlepše spoljašnjosti.

Svaka rasa ima određene vlastite karakteristike, koje omogućavaju njeno bolje korišćenje u određenim uslovima i za određenu divljač.Tako danas imamo čak 38 rasa pasa određenih za markiranje, koji veoma različito izgledaju, tako da se čini uopšte apsurdnim, da im se pripisuje zajedničko poreklo. Što se tiče radnih kvaliteta, praktično su zahtevni s obzirom na različite ambijente i raznoliku divljač, diktirali , da se selektivnim putem dođe  do određenih kategorija ptičara. Treba ipak istaći da to nisu bili nikakvi hirovi selektora već stvarne potrebe. Primera radi, u Engleskoj, brojne baruštine i ravnice sa brojnim jatima jarebica, tresetišta šljukama, zahtevali su brzo traženje, pa su tako nastali seteri i poenteri. U Evropi mešoviti tereni, sa malom preglednosti, sa takođe raznolikom vrstom divljači, iziskivali su rase sa osobinama srednjeg radijusa kretanja.Tako su se razvijale rase kontinentalnih ptičara. S vremenom su se sve te nastale rase, počele nekako grupisati po svojoj specifičnosti, pa tako danas naša „službena„ kinologija, deli ptičare na Engleske ptičare, Nemačke ptičare i ostale kontinentalne ptičare.

Kod nas na Balkanu se u lovištima danas koriste najviše Nemački ptičari kratkodlaki i oštrodlaki, Epanjel bretoni, Mađarske vižle kratkodlake, Poenteri i seteri. Ove su se rase nekako pokazale kao najboljima, pa njihovo držanje dakako brojčano se pokazuje u određenim regijama, zbog konfiguracije zemljišta i vrsta divljači koja se lovi.Takođe zavisno i o određenim našim željama i navikama.

 

OBUKA

 

Kakav je i koji je pas najbolji ? Na to pitanje po davnim kriterijima ( mada to pravilo vredi i dan danas nakon 150 godina ) sledi identičan odgovor, a on glasi :“ Najdragoceniji je onaj pas koji lovca natera na najveći broj pucanja u lovu“ ( The choter*s hand – book , Ooakleigh 1842.)

Mi, danas tražimo od ptičara da ima odličan nos, da je lep, inteligentan, otporan, dobar stilist, veoma brz i strastven, da lepo markira, da dobro donosi divljač, a neki naši „jaki lovci“ znaju reći da bude „doktor nauka“.

Međutim sve te osobine je veoma teško naći u jednoj jedinki i postići, premda su neke države proglasile nekog psa za apsolutnog šampiona (prvaka). U praksi se određenom selekcijom želi doći do kompletnog primerka, odnosno do onih pasa koji imaju najviše željenih karakteristika. Upravo zato su pravljene izložbe u eksterijeru, gde su pravilnom procenom sudije izlučivale određene pse u oba pravca, one lepe i poželjne na jednu, i one koji to nisu na drugu stranu.

Danas se smatra da je pas super nadaren, ako pre svega ima odličan nos, strast za lovom i brzinu, da je otporan, a posebno se traži inteligencija psa. Kod nas inteligencija psa je totalno zanemariva, pa kupci štenadi ovu veoma važnu krakteristiku gotovo i ne pominju, jer im nije  uopšte došla u glavu. Inteligencija psa je veoma bitna, mora biti iznad proseka, i svakom nabavljaču – kupcu prioritet pri kupovini svog budućeg pomagača. Naši ptičari imaju nasledne lovne osobine, ali da bi bili i dobri lovački psi, moraju imati i potrebnu obuku u radu, pa se radi toga moraju posebno i obučavati za lov. Pre svega potrebno je psom steći prijateljtvo i poverenje, steći dovoljnu kondiciju i otpornsot, kako bi satima mogao da izdrži u određenom tempu trčanja, a da se ne umori.

Takođe pas mora steći snagu i gipkost mišića, kako bi izdržao najveće napore i sačuvao elastičnost nakon celog lovnog i napornog dana.To sve se postiže u psu koji ima zdravo srce koje omogućava napore. Dakle kondiciono stanje svakog psa je preduslov za nesmetan užitak u lovu.

PRAVILNICI O RADU PTIČARA

S obzirom na različite kategorije pasa na stručnu obuku i svrhu rada ptičara, postoje i različiti pravilnici o radu pasa ptičara, kojima su propisane različite vrste takmičenja ( utakmice ptičara), gde se ocenjuju i boduju određene i različite vrste disciplina, a zbirom svih dobija se prosečna ocena rada psa za taj dan ili turnus.

Međutim u lovu, pas mora poznavati sve ove discipline u radu, bez obzira kojoj rasi pripada. Mora ostavljati utisak- dobrog pomagača lovca, da koristi dobro lovni teren, prosto pokazuje svoje vrline i mane, i stečeni nivo obuke i iskustva. Od njega se traži da, ispred lovaca sistematski pretržuje teren te inteligentno i metodično pronalazi divljač. Pritom da pokazuje brzinu i čežnju za divljači, i strast za njenom otkrivanju. Brzina može biti prilično velika, zavisno o rasi, ali je bitno da ta brzina nebude svrha sama sebi. Ovo pominjem jer smo imali, i imamo pse koji su izuzetno brzi, ali neinteligentni, i tu brzinu troše suludo, i tako zamagljuju mnogim našim vodičima, ljubiteljima pasa i svima, razum, i ovako istančanu. Dakle dovode u zabludu sve i takve pse bezuslovno treba odstranjivati iz uzgoja.

Dakle brzina psa treba biti izjednačena sa osetilima, i uz visok stepen inteligencije pas uz određenu dresuru postiže maksimalne rezultate, te mu se nemora naklanjati i poklanjati ocena. Na žalost takvih je pasa istinski malo, jer uvek ima u nekom po neka mana koju ispoljava na svakom koraku.

Prilikom pretraživanja terena, ptičar treba da se koristi vetrom a svoje traženje podesi tako da mu vetar duva stalno sa boka, čime maksimalno prima nove korisne mirise.To može samo opet inteligentan pas.Teren treba da pretražuje levo i desno od lovca, uvek ispred njega, i zajedno  osvajaju  teren sistematski i uverljivo. Lovac uvek mora imati psa na oku, a uvek puštati psa toliko duboko i široko da u svako doba može vladati njime. Kada pas „ode“ van komande lovca, on onda nije koristan, i stvara pometnju i ispoljava samoinicijativu i probleme.

Osnovna karakteristika svih ptičara je da „markiraju“, tj. da „stoje „ ispred divjači. Prilikom pretraživanja terena, a nakon što je došao u kontakt sa istom, pas mora da stane u pravcu te divljači, a u stilu svoje rase.Tom radnjom pokazuje lovcu da je tu divljač ispred njega. Stajanje nepomično je karakteristika, koja slika pretvori psa u kipa, a ovaj trenutak je po meni kulminacija lova, za lovca i psa!

ODNOS

Stajanje psa mnogo je puta oslikano u stranoj i domaćoj literaturi. Ove slike su naslikali poznati svetski slikari. Ovde se međutim ne radi o nikakvom kipu, već o živom psu koji je odjednom nakupio u jedan čin, svu maksimalnu  strast, golemu praiskonsku snagu i nasleđene instikte.

Klasično stajanje ptičara a s obzirom na pojedine rase, je različito. Sve ovo je i službeno utvrđeno u standardima rada za svaku pojedinu rasu, i sve što odstupa od pisanih pravila je greška ili mana. Uglavnom u klasičnom stajanju, svaki pas  je ukrućen ili ukočen, sa ispruženim repom i vratom, glavom pruženom pema napred u kojem pravcu mu je i upućen pogled, u smeru odakle prima željeni miris. Noge su nepomične, ponekad jedna noga podignuta i savijena. Sve ovo je uslovljeno i sa konfiguracijom terena na kojem je pas zatečen sa mirisom, položaju divljači prema psu, pa imamo i velike razlike u „stajanju „. Za neke rase je i dopušteno, tako da prilikom markiranja i „čučne“ ili zalegne.

Sekundiranjem, nazivamo takvo stajanje, pri kojem pas nije osetio uopšte divljač, ali i on  je stao, jer je u stvarnom stajanju drugi pas(njegov konkurent), i on njega jednostavno poštuje. Ovu radnju nazivamo još o saradnji i uzajamnom poverenju dvaju ili više pasa, i poštovanju onoga koji je prvi stao sa mirisom u nosu prema divljači. Ovde moramo istaći, da za Engkeske ptičare sekundiranje je obavezno, dok se kod kontinentalaca to toleriše i nesmatra se manom, ali je ipak samo poželjno.

Kada je reč o racionalnosti lova, dobrom gazdovanju, ptičar ima veoma važnu ulogu u pronalaženju najpre ostreljene, a onda ništa manje i ranjene pernate i dlakave divljači. Ovde se ova velika uloga odnosti najviše o pronalaženju nakon ranjavanja, čime se ranjena divljač, bez obučenog psa najčešće smatra i izgubljenom.Trpe se  velike štete kako na mesu tako i na stečenim i vrednim trofejama. Kod donošenja (aport), pas treba da donese svom vodiču divljač neoštećujući je, bez trganja i ugrizanja. Ovo je u lovu njegov važan zadatak, kao i kada je nakon pronalaženja , stao i pokazao gde je divljač. Ovde napominjem, da ako u lovu imamo više i dobro obučenih pasa, koji su racionalni, lov se brže i kvalitetnije odvija, i svi su zadovoljni. Ukoliko ipak imamo loše pse, to automatski povlači i loš lov. Imati samoinicijativne pse ispred sebe je upropašten lovni dan, a na žalost imamo sve više i često takve prilike gledati, kako se pojedinci –lovci, nadvikuju i dovikuju sa „divljim“ ptičarima, i samo iz iskustva opet znamo šta se događa sa fazanima ispred lovaca nakon galame, koja samo šteti svima.

Na samom kraju ovog članka, želim napomenuti, da svaki od nas lovaca imamo svoju ličnost, svoje vrline i mane, pa isto tako moramo respektovati i ličnosti i sve ono što ima i naš pas. Svi lovci u jednom lovu nikada nisu imali i svaki svog psa, pa tako na desetak lovaca uvek bude i trećina pasa, što nikako nije zanemarivo. Ovo, pominjem da „njihovi“ psi rade za sve, i za vas koji nehranite psa celu godinu, i koji morate iskazati i malo poštovanja više za prijatelja do sebe i njegovog psa. Lovac mora biti ponajpre čovečan, dostojanstven, i u glavi stalno za vreme lova imati, da baš on koji nema psa može ostati bez lovine ukoliko mu tuđi pas ne pronađe. A pas ne pita ko je i u kom pravcu pucao niti promašio. Njegov je zadatak uvek isti, da pokaže svakom gde leži divljač, da je sa lovcem pokrene i nakon odstrela uvek donese svom vodiču. Naravno, on će već znati od čijeg je hica divljač pala i dabome, predaće je. Imamo i dan danas gorkih činjenica i bezbroj događanja, gde se ljudi pa i sami lovci nehumano i bezobzirno  odnose prema psima. Tako bi mogli pronači lovce koji nakon odstrela uopšte, na sve načine žele sprečiti pse da uzimaju odstreljenu divljač u usta, kao da se boje neke zaraze. Dakle nemaju poštovanja prema psu niti nejgovom vlasniku.

Isto tako ovi drugi nazovi – lovci, nakon neuspeha u lovu, i neke ispijene, po povratku ili za vreme samog lova, naprosto se iživljavaju na svom psu. Udaranje psa nogama, štapom, ili nedaj Bože ( a bilo je i toga) sa kundakom, nipošto ne koristi nikome, već samo pokazuje lošu sliku o svim lovcima, i našem mentalitetu. Ovo nije način da se pas promeni, već da ga još više udaljite od sebe i stvarne namene. Već sam u nekim prethodnim člancima i pričama, a za sve nas ukazivao pa ću i ovim putem – ako pas nije obučen, ako je bolestan, ako je vaša ženka skotna, ili štene nije dovoljno odraslo, nemojte ni u kom slučaju da ga kao niti svoje ili tuđe dete povesti u lov. To je nedopustivo i pogrešno, a može izazvati nebrojene posledice. Ako niste svesni svega što može iz ove priče proizići, bolje odgodite lov, i pustite ostale lovce neka uživaju. Zato je potrebno da razumete i lovnike i grupovođe, ili kako ih ko već naziva, da ih pustite da dosledno provode mere bezbednosti, i vode lov u krajnje obazrivom stilu. I ne ljutite se na njih, oni samo izvršavaju svoje odgovorne zadatke.

Pas koji rasteruje divljač i pre dolaska lovca na domet puške je nepoželjan, a dobrog psa i njegovog vodiča više cenimo, konačno, ne treba nam Evropa ovo diktirati. DOBAR POGLED.

Iz vlastitog iskustva vam  pripremio vaš : Međunarodni kinološki sudija za rad i oblik pasa ptičara  Obrad M.Štrbac.

 

 

 

 

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here